Razmišljam ovih dana o jednoj stvari koja ne igra najbitniju ulogu u našem pokušaju približavanja, ulizivanja, smaranje (nazovite to kako vam je drago) Evropskoj Uniji, ali mene strašno iritira pa želim da iskoristim pruženu mi priliku da sa vama to podelim. Elem, primorala me je situacija da neliko dana provedem u krevetu i pomislila sam , konačno neću ispustiti daljinski upravljač iz ruku, i pokušaću da nadoknadim sve ono za šta nikad nemam vremena…..Stvarno mi je žao što je naš predivan LCD televizor ( koji uzgred još uvek otplaćujemo ) u našoj kući ima ulogu nekog velikog beskorisnog predmeta sa koga povremeno treba obrisati prašinu, ali dragi moji, mi smo mladi ljudi, koji su detinjstvo provodili u ratovima, ranu mladost pod sankcijama i bombama, a sada karijeru prave u tranziciji tako da luksuz zvani maratonske španske i obiteljske serije u našem slučaju odpada.I da se vratim na početak priče, sva srećna što ću imati prilike da konačno uživam u nečemu što je ozbiljno ugrozilo naš kućni budžet, krenem ja od onog kanala kome treba da plaćamo izdržavanje, i simpatična voditeljka piskavog glasa, poželi mi dobro veče, i reče pozdrav svim gledaocima kraj malih ekrana, i tu se ja nađem uvređena i predpostavljam 90 posto stanovništva Srbije, koje se izborilo za to da mali ekrani završe negde na tavanu ili u podrumu, ali dobro to je najblaža varijanta užasa koji je nastavio da se emituje….. Posle nekoliko dana bila sam uhvaćena u klopku, gledala sam sa osmehom, kako se neki čudni veseli ljudi venčavaju za 48 sati, plakala sam kao blesava, gledajući susret majke i ćerke posle trideset godina, u emisiji Sve za ljubav,svakog ponedeljka sam se kladila sama sa sobom ko će ispasti iz kuće Velikog brata, i zgražavala se gledajući ( po meni, a verovatno bi se i čika Frojd, složio) psihički poremećene ljude kako pričaju najintimnije delove svojih , uglavnom, promašenih života, boreći se za šaku novca, pokušavajući da dokažu da ustvari samo žele da budu iskreni, a njihova iskrenost je nešto što bi često trebalo da podleže cenzuri. Da se razumemo, nisam ja neki kreten koji nema pojma, o medijima i o tome kako se oni izdržavaju, naprotiv godima sam jela taj hleba, ali nije mi jasno da li je gubljenje pojma privatnosti i skidanje pred kamerama ( i u bukvalnom i u metaforičkom smislu ) jedini način da se postigne gledanost i pridobiju razni sponzori??? Reality program je očigledno postao pravi hit na našim programima, pa nama gledaocima ispred malih ekrana nema druge, nego da umesto svojih živimo neke tuđe živote, mada to i nije toliko loše, jer ako ste mislili da je vaš život nikakav , onda se siti isplačete nad nekim nesrećnicima, koji su željni eksponiranja svojih nesrećnih života i shvatimo koliko je naš život lep. A što se tiče druge svere programa, ona je potpuno pala pod uticaj ove prve, i političari koji su nekad bili oličenje ozbiljnosti u svojim uštirkanim 1. Maj Pirot odelima, postali su mnogo ležerniji i opušteniji kao da su u kući Velikog brata, a Boga mi neki su istinski tamo boravili. Sad mi je jasno koliko su španske serije benigne u odnosu na ovo što nam se danas nudi i servira na malim ekranima. Ali, očigledno i mediji  moraju proći kroz tranziciju, na putu ka ulasku u EU, pa i ako je cena za sve to, da na jednoj od najgledanijih televizija u udarnom terminu, homoseksualci iznose svoja seksualna iskustva u parku, i pričaju o depilaciji intimnih zona.Na kraju kao šlag na tortu možete pogledati kako se neki mladi ljudi bore,iz nedelje u nedelju za što više sms glasova publike, koji na taj način ocenjuju njihove glasovne mogućnosi i posipaju trnjem put do statusa ZVEZDE, i sve je to jako napeto do samog kraja, se ne zna ko ide, a ko ne u dalji plasman i tako u nedogled. Dajte nam pesme i igara, da ne primetimo Svetsku ekonomsku krizu. Pa dobro i nije sve tako crno, kazaće mnogi, ali ja ovih dana razmišljam o tome kako bi uz ovaj moj novi televizor dobro došao i jedan DVD uređaj, pa da počnem da uživam u blagodetima piraterije i sama biram žanr koji mi odgovora, jer naš se TV program pretvorio u melodramu sa primesama horora,. I šta na kraju reći, osim ako ne gledate, ništa posebno ne propuštate…..Tatatira!