Zaljubila sam se u Njega na treci pogled. Na prvi pogled je bio privlacan, ali svaler. Na drugi pogled je bio privlacan, ali svaler. Na treci pogled je bio samo privlacan. Sada je samo svaler, a ja sam i dalje zaljubljena. Kako i da li biramo koga cemo da osvajamo? Ili se jednostavno odvija bez naseg uticaja? Mozemo li da se zaljubimo namenski? I da li mozemo jednostavno da ne budemo zaljubljeni?
Ja sam uvek zaljubljena. To je nekim mojim prijateljicama zaista neverovatno. Ali, tako je. Ono sto im je jos neverovatnije su muskarci u koje se zaljubljujem. Sada ce veliki broj devojaka da se slozi sa mnom - nekako se uvek zaljubim u muskarce koji cekaju 5 dana da pozovu, koje smaraju sms poruke, koji imaju veliki broj obaveza, drugove, tetke, strine sa kojima moraju da odrzavaju svakodnevni kontakt (mamu da ne pominjem). Ti isti muskarci se obicno jave kada najmanje ocekujem, neplanirano menjam planove zbog njih da bih na kraju ipak iznervirano kucala poruku prijateljici kako joj zavidim sto je sama, sto je niko ne nervira i sve ostalo.
Uvek sam htela divlje. Ne bih rekla da sam svakog volela, ali da sam bila zaljubljena.. O, da.. U svakog sam bila zaljubljena. U tehnologa, u bankara, u pravnika, u advokata. I to onako ludo, da sam cesto sebe hvatala u klasicnim potezima “siparice”. Prvo sam bila luda od srece, zatim bi me tuga izludela, a na kraju ostane samo secanje na to ludilo koje ipak mami osmeh na mom licu.
Pitomi su me uglavnom imali na duze staze. Pored njih sam bila fina, mirna, primerena. Sa njima sam volela, pravila kompromise, vodila ljubav, imala miran zivot i bila mirno srecna. Nije bilo tog slatkog ludila koje sada osecam. Na cudan nacin, vise mi prija ovo drugo.
Patim, da, zaista patim. Delom jer nemam ono sto zelim, u onom sebicnom smislu te reci da ne dobijam ono sto mi je zapalo za oko. Delom jer me pomisao da Njega uzbudjuje. Delom jer se toliko uzelim Njega, mirisa, dodira. Kada imas sve, pred nosom, pod rukom, prestaje li da bude zanimljivo? Ili svi mi volimo da budemo pobednici u toj igri..
11 komentara na "Uvek sam htela divlje, a terala pitome"
Tako je to u životu, uvek želimo ono što ne možemo da imamo….ono što ne možemo da ukrotimo, stavimo u naš kalup, koje nam izmiče i zbog toga stvara čežnju baš za tim. Ovo su tako poznate muško - ženske igrice….. samo ih neko dobro nauči, a neko celog života pada na popravni. Utehe radi nismo samo mi žene takve i čuveni Oni padaju na ono što im je nedostupno… samo treba biti dovoljno vešt i sakriti prava osećanja….. uplaše se i sebe i nas……
djsmi se pricha..al neznam shta da ti kazhem
hvala na komentarima, lep pozdrav svima
eeh..tako…ti je toooo
pocela sam da citam i nasmejala se nakon ovog dela “Na prvi pogled je bio privlacan, ali svaler. Na drugi pogled je bio privlacan, ali svaler. Na treci pogled je bio samo privlacan. Sada je samo svaler, a ja sam i dalje zaljubljena.” jer tako podseca na period mog zivota od pre godinu i po dana =))
a tek kada sam stigla do dela “Ja sam uvek zaljubljena. To je nekim mojim prijateljicama zaista neverovatno. Ali, tako je. Ono sto im je jos neverovatnije su muskarci u koje se zaljubljujem.” pomislila sam da sam ja ta koja je pisala pricu =))
sve pohvale =)
hvala ti puno, mislim da smo sve u nekom periodu zivota iskusile slicno, u manjem ili vecem odstupanju.. ili nam je samo kompatibilan horoskop
veliki pozdrav, nadam se da ce biti jos ovakvih prica
Tanjice od onih od kojih bezis takviti se uvek na kraju dese,dakle tebi vidim sjajnu buducnost,tamo negde te sigurno ceka taj pitomi samo ti treba jos malo da porastes,i sve ce ti ovo sada biti smesno.Glavu gore PITOMI SU ZAKON
AAAAAAAAAAA Tanjice….sad cu i ja da napisem “kao da sam ja pisala”…ali zaista je tako…evo i sad sam u vezi sa muskarcem koji pa ne znam od danas evo zasto me drzi pored sebe…
Ufff uzasno je to…ne mogu ni drugarice vise da zamaram sve me nekako sramota…jedna mi je rekla da sam totalno nezrela i da ne znam sta zelim, a ja samo zelim da volim i budem voljena na pravi nacin…a u pocetku ja moram da titram i nekako sam bas kao ti sva divna i bas savrsena za njega….i onda se umorim od toga…a oni su uvek likovi zbog kojih vise placem nego se smejem…E I JA ZELIM JEDNOG DOBRICU JER NI JA U LJUBAVI NE UMEM DRUGACIJE NEGO CITAVA DA SE DAM, a umorna sam vec od svega od poraza od promasaja od praznih prica…ali ja znam da je on tu negde i cekam ga svakog dana i docice nam on samo veruj….
hvala, mada ne znam koliko treba da se zahvaljujem, ali drago mi je da se razumemo, da volimo, patimo i verujemo..
Hehe,da i ja ne dodajem “kao da sam ja pisala pricu”…Ali eto,tako je…Ne znam za vas,ali ja sam od onih koji tako jure te “nemoguce”,i naravno kada ih “dobijem”,iskuliram..Zasto je tako,jebem li ga,NE ZNAM!
Valjda mi se zivot sastoji od akcije,dosadno je kad nesto sto zelis dobijes odmah.Sladje je kada se mucis oko toga i po svaku cenu zelis TO…Ali opet,zasto to odbacujem kad ga,na kraju,dobijem…? :S To nikada nisam uspela da skontam…
U svakom slucaju,extra pricica…
Leave a reply