Danas me je jedna prica veoma rastuzila… Nisam na prvi pogled delovala tako, drzala sam se, ali nakon naseg duzeg razgovora, i njenog odlaska, osetila sam se tako bespomocno.
U sustini, gledano povrsno, ONA nema apsolutno nikakav problem, ali veoma pati…da ne kazem - boluje…
Sto sam dublje zalazila sa njom kroz njene emocije, shvatila sam da nije bas zanemarljivo.
Necu da duzim pricu i isticem detalje, ali iznecu samo sustinu…ukratko…
Zabavljali su se 8 godina, njene najlepse godine, a i njegove… Sve je funkcionisalo besprekorno, i izgledali su kao savrsen par, i bili su savrsen par. Ona je studirala medicinu, a on je radio.Sve sto se ocekivalo, i ono sto su ocekivali i oni sami, bilo je samo da zavrsi studije, i da ozvanice vezu. Medjutim, cinjenica je da ne ide uvek sve kao po loju.Nakon zavrsetka njenog studiranja, ona je ostala da zavrsi staz na Klinici jos tih nekoliko meseci, da bi pokusala nakon toga da se zaposli. Bio je uz nju… Naizgled… Onda su onako besmisleno pocele da se nizaju raspravice, i banalne stvari, da bi nakon njenog zavrsenog staza i radosti sto ce ipak ” mozda” uspeti da se zaposli, on njoj izjavio kako ce da se ozeni drugom?!?! I ozenio se… sada, cekaju bebu… Nije se bunila, gluposti, sto bi? Njegova odluka, njegov zivot, njegova stvar…
Pokusala je da zaboravi… POKUSALA… Lepa je devojka, mlada, ima svoju platu mozda cak i veliku za samo njene licne potrebe. I sta sad? Ne moze dalje…
A ja krenem sa pricom kako ce vremenom da zaboravi, kako ja znam da je njoj sad tesko, ali da mora da nastavi dalje….blablablablabla….
A kako da nastavi dalje? Kako da zaboravi i preokrene svoj zivot? Mislim, kako da zaboravi kad se ovakve stvari ne zaboravljaju??? A vidja ga svaki dan, a on joj se na ulici ni ne javlja, ne ispusta ni ono kratko ” cao”, nista…. Zaboraviti-nema sanse…. Nastaviti dalje-kako??!!
Kaze :” Kad bih mogla da odem u neki drugi grad, da ga ne vidjam, da se zaposlim….bilo bi mi lakse….”
Bilo bi joj lakse zbog same situacije, nov posao, novi grad. Njene misli bi sigurno preokrenule te druge stvari, ali zar to nije bezanje? Bezanje od sopstvenih emocija? I sta kad te emocije opet isplivaju na povrsinu?
33 komentara na "Kako zaboraviti?"
mislim da 8 godina ne moze da se zaboravi…steta…takve rane ostaju vecno…
Neverovatno ali istinito. Nikom ne zelim tako nesto…
Jeste da rane ostaju vecne, ali…
Prvo ipak je dobro da je tako ispalo, sta da je dosao brak, deca pa da se onda ispostavi kakav je?
Drugo, ni on nije imun na rane sigurno, skoro sam ubedjen da i on pati, mozda cak i vise od nje…
Mozda je to drasticna promena da se preseli u drugi grad,nisam bas razumela razlog raskida i zasto se on ne javlja ali sigurno ni on ne moze da zaboravi. Ako vec zeli da ga ne vidja svaki dan neka se preseli u drugi kraj grada, ne mora u drugi grad. A to je stvarno tesko i te rane dugo zarastaju ako uopste i mogu.
Razlog raskida ne zna ni ona sama, a da zna, mozda bi joj bilo lakse…. Ovo je mali grad i u koji god kraj grada da se preseli, moze da ga sretne…. I ja mislim da je bolje sto se zavrsilo sad iako je tesko, bar nema dece koja bi mogla da prolaze kroz patnju isto ko i ona…. Sigurno je da ni on nije imun, ali mogao je bar da stisne petlju i kaze razlog, pa Boze moj….
Jedno je sigurno, patice jos dugo, sta god ja njoj rekla….
nije sve savrseno iako su godine u pitanju, iako joj je tesko, ja sam prekinula istu vezu, on pati, al u vezi sam patila ja, mozda je i njemu bilo tesko u vezi, jeste da ne odobravam nacin na koji su prekinuli, al vreme ce pokazati za koga je to najbolje..ili nije…
Ja mislim da ako je vec patio u vezi, nije morao da ceka 8 god da je prekine, i da pri tom ne navede nikakav razlog ?!?!
nikada necu prestati da volim jednog decka kafenkastih ociju koje sam zavolela na moru i koje su mi okrenule ledja bez zadnje reci …. ZBOGOM…
zaboraviti se ne moze svakako… mislim da se zavrsilo najbolje moguce… moglo se otezati jos par godina, pa bi opet ishod bio isti- a godine idu u nepovrat!!!
Eh,po ko zna koji put se vracam na ovu temu..a sigurna sam i vi! Ljubav ,mrznja,suze,osmeh…pomnozeno sa trudom,planovima i vec na izgled sotignutim ciljem odaje utisak cvrste veze! Mnoge cvrste veze koje sam sretala kroz poslovnu praksu i zivot cak posle mnogo godina zavrse na deponiji emocija! Kada se ta fantasticna ljubav preokrene u najgoru nocnu moru..sve gore navedene stvari ostaju iste! Pa cak i njih dvoje ..Drage moje nije bitan ni razlog ni to ko vise pati..osmogodisnja veza je prekinuta i to je situacija u kojoj se “nesrecna” devojka nalazi! Utehu joj ne moze pruziti niko dok je ona sama sebi ne pruzi! Mozda bi bila blizu kada bih se okrenula svom zivotu ..najlakse je reci ne mogu..ali zar onda to nije samokaznjavanje? Pocepane krpice i gomila iznosenih stvari iz proslosti vecito se vuce za nama…ali samo dok ih ne odlozimo u kofer! One nove i lepe cemo zadrzati jos jedno vreme dok i one ne izblede! Pokusajte se opustiti,misliti o lepim stvarima koje su vas drzale 8 godina..manje cete mrzeti njega,a shvatiti sebe..mozda neke svoje greske? Najmracnija stanja svesti dolaze upravo iz straha …bol,patnja,samoosuda..sve je to posledica straha! A jedini ko nas moze uplasiti jesmo mi sami! Predrasude i pesimistican pogled na svet nas nigde ne odvode,kao ni licno shvatanje stvari! DonMiguelLuis,knjizevnik i filozof kaze da kada uspostavimo sklad sa samim sobom i prestanemo se plasiti i shvatati stvari licno tada sveki bol prestaje..on takodje kaze,metaforicno,u svoje ime :”Ni kada bi mi neko pucao u glavu pistoljem ni to ne bih shvatio licno,jer on je to uradio zbog svojih ideala ,fantazija i iluzija..!” Odbacite okove sa svojih ruku i potrcite u zagrljaj samo onim ljudima koji vas postuju i vole..a da bih potrcale morate skinuti okove i sa nogu,jer vi ste ih i stavile! Ne pokusavam nikog povrediti,niti bilo sta lose reci,ali ako samo pokusate razmisljati u pravcu svoje lepe buducnosti,jer zivot je zaista divan,shvaticete da u tom istom zivotu nema mesta za patnje i gubljenje vremena na one ljude koji su u bilo kakvom pogledu narusili vas prelepi mir,i vasu slobodu! U nadi da sam bar nekog “utesila” ili bar navela da razmisli sta raditi sa vremenom koje nam je dato,mnogo i toplo vas pozdravlja IvanaNikolic!
Mislim da je bilo kakva promena potrebna u tako teskim trenucima! Nije sala to sto je njoj palo na pamet da promeni grad, da ode iz sredine gde ce ga mozda sresti ponovo…jako je tesko ostati priseban, treba mnogo hrabrosti i volje da bi se covek iscupao iz takvog ,,stanja,,!
da, ali verovatno im je u prvim godinama bilo lepo, a pri karaju je postalo tako, bar kod mene je tako, a ja sam pokusala da njega ne povredim i zato izdrzala neko vreme…
Vi svi,ustvari vidite u cemu je problem..ali se zrtvujete zbog necega i za nesto sto na kraju se ispostavlja ne mozete da imate…pa neko valjda i to mora! Udarite sebi samar ,ako treba i dva (ne bukvalno) i nastavite dalje..ili stvarno imate vremena da i dalje cvilite za nekim ko je otisao?? Htele vi to ili ne ..pre ili kasnije morate nauciti da se nosite sa samom sobom ,pogotovo u situacijama kada gubite drage osobe ..na ovaj ili onaj nacin to se nazalost stalno dogadja i dogadjace se ! Ne pokusavam nametnuti svoje misljenje nikome ,samo ga iznosim..i ziveti tako je mnogo jednostavnije..jurcati za novim pobedama a ne za starim izgubljenim bojistima! No coment … Srecno svima ,svakako!
@ Someone - definitivo si upravu kada si rekla da patnja traje iz straha… kod nje u pitanju i jeste strah, sta dalje? Sta sad? Nisam za to da bezi, jer ce se uvek ta proslost vracati, vec da se suoci i nauci ziveti sa tim. Hvala za ovaj prelep komentar i veruj mi da si itekako pomogla…veoma….
@ Ariana Mozda je potrebna neka vrsta promene, ali nisam za to da bezi, vec da sakupi hrabrosti i nauci da nastavi da zivi
@ Mawena neko je prokomentarisao da je bolje i sad nego da prodju jos godine, udju u brak, naprave decu….e to je problem !!! Koliko samo ima takvih brakova, koji su zapoceti jer su samo ” dugo” zajedno, pa tek kasnije uvide probleme, i tek kasnije pocinje patnja…necija…ili obostrana…
Lako je nama da objektivno dajemo komentare.Mada cvrsto verujem u ono ‘vreme cini svoje”.
Drago mi je da se solazes samnom i da je pomoglo! Nekad je dovoljno samo shvatiti o cemu se radi..ali i razmisljati o tome! Ja kao psihoterepeut nisam nikada izgovorila resenje jednacine sa vise nepoznatih.Izuzetno je tesko i nezahvalno raspravljati o necijim emocijama i jos reci e to i to treba da uradis ..nisam ja astrolog! Jeste ,vreme leci dosta toga,i kada prodje to vreme koje je potrebno ,verovatno cemo se smejati ovome ,ali hademo dok to vreme ne prodje da pokusamo razmisljati u drugom smeru..?? Naci neke prijatelje sa kojima mozemo maksimalno da se opustimo,mozda neku drugu simpatiju? Bekstvo nikako nije resenje,jer od samih sebe nikada ne mozeo pobeci!Ali recimo odmor od mesec dana u Bugarskoj(primer samo),sigurna sam da bih bar malo zaboravila na njega..Ljubav je ono sto nas pokrece ,a ja ne vidim da je ovde ostalo jos ljubavi..cim nije obostrana,ona umire,bledi,netaje!Umesto da razmisljamo u smeru kojem smo do sada..hajte nesto promeniti.pa ti si joj drugarica,podrzi je i kada hoce se isplakati,i nasmejati,ali izvedi je napolje i pokazi divne stvari koje su oko nas i kojima se treba nasmejati ..leto je jedno od najpozitivnijih godisnjih doba,puno vrele energije ! Okupajte se tom energijom,stopite se sa muzikom,igrajte sa senkama!Bog sam zna koliko je i meni puta bilo tesko..gubiti zauvek velike ljubavi,mislila sam da necu preziveti,ali kada su mi izuzetno dobar prijatelj,i najbolja drugarica ,nekoliko dana posle vencanja poginuli,e to je zaista bila velika tragedija ..bacajuci kamenje na boga i proklinjajuci sebe izgubila sam se u svetu i za ternutak sam mislila da se nikada necu vratiti! Sve je izgledalo kao an..i onda pokusala sam da protumacim taj san,i uspela sam! Niko nije mogao da me podigne na noge ,nasmeje,sve mi je bilo jednolicno i bledo,kao crno-beli film! A vidi me sada,nikad jaca stojim i prkosim vremenu iza sebe! Ti dragi ljudi koji su me voleli ce zauvek biti bol u mojoj dusi,ali ja moram dalje,ispred ebe imam svoju porodicu,prijatelje,a onda na kraju tek svoje ljubavi! Jer tada sam shvatila nesto sto sam kroz praksu naucila..da jedino prijatelji vrede poklona iz moje duse,oni uvek ostaju tu i kada mi treba neko da pricam sa njim,i kada mi treba neko da cutimo zajedno,i ako se nadjem u teskoj finansiskoj situaciji..prijatelji su uvek bili tu!~ Vera u Boga i u sebe je najjace oruzje koje mi,kao slabiji,ali lepsi pol imamo! Eto,ja vas ,opet u nadi da me razumeste,pozdravljam i saljem pozitivnu energiju! Zatvorite oci za trenutak ,blagi osmeh i disite duboko,kada osetite kako vam kroz nos ulazi vazduh cvrsto verujte i osetite zdravu,pozitivnu energiju koju vam saljem,ona ulazi sa kiseonikom! Disite tako duboko sve dok vam se osmeh ne pojaca..Osetite kako vam vazduh i energija sire pluca..ulaze u svaku bronhiju! Volite sebe,i ljude koji vas voe ,zaboravite oziljke koje imate jer nisu vredni secanja! Ni jedan bol se ne moze meriti sa radoscu koju zivot donosi! Ljubim vas sve i volim do kraja kada cete ,nadam se reci,oh,pa ovo stvarno radi,nisam valjda dzebe slala energiju :))!
-sandra, nemoj misliti da branim njega, samo ti pricam iz mog iskustva, meni je bilo lakse da povredjujem i mucim sebe, nego njega, jer je zaista dobar decko, i voli me, al nekako ja se nisam pronasla tu, ne kazem da ga nisam volela, verovatno ga volim i sad, ali nisam bila srecna sa njim, i pokusavala da mu ukazem na to, al on je mislio da nam je savrseno a da sam ja zahtevna isuvise (mozda i jesam, al to sam ja, pa ili umes da me usrecis ili ne), a onda jednog dana vise nije moglo, na kraju je i on shvatio da je on problem a ne ja, al sam se ja bojala da mu se vratim da ne bude isto…mozda je bolje sto su raskinuli, naravno, on je na los nacin to uradio, volela bi da joj pruzim reci utehe,al mislim da sam na njenom mestu ja to ne bi podnela, iskreno, ja bi otisla u drugi grad….e a bas zato sto znam koliko je to mucenja i patnje, zato sam ja odlagala raskid, nadajuci se sve da ce biti bolje…neka pokusa ona da nastavi dalje sam, verovatno je kvalitetna osoba cim je imala toliko dugu vezu, bez obzira na to sto se tako zavrsila, nek nastavi sama, pa makar i u drugom gradu, samo bez predaje, sto ne garantujem da bi i ja mogla, jer sam jako slaba kad su te stvari u pitanju
Tesko to ide kada covek ima srce.Najlakse se zaboravi kada se srce smrzne…znate kako dalje sta da vam pricam SRECNO
@ Someone - Uvek kazem da ima mnogo gorih stvari u zivotu…. jer ih stvarno ima…
I mogu ti reci da nisi dzabe slala energiju :)))
Hvala ti na svemu od srca !!!!
@ Mawena - Znam da nisi njega branila, jer sam i ja imala dugu vezu koju sam ja okoncala, tako da te apsolutno razumem…. Bilo mi je tesko, ali isto tako znam da nisam bila srecna… i pomislila sam - bolje sad, nego… i veruj mi, bila sam u pravu. Srecni smo i ja i on, ali svako na svoju stranu :)))
sandra, ja nazalost posle ovog ni sa kim se nisam zadrzala dugo, do pre godinu dana, a tad nasla jednog koji je zajebaniji u ljubavi od mene, sa njim sam i sad, al nekako kad okoncas dugu vezu, svima drugima nalazis mane, ne zelis da ti se isto ponovi…a ja npr i dalje ponavljam iste greske
Jako mi je zao zbog svega….
zaomije zbog svega bice bolje pozzz
Eh bash mi je drago sto sam pomogla..bar malo
Ostalo je na vama ! Uzivajte svakakao ! Pozdrav
mogu samo da zamislim koliko je tesko kada sa nekim delis sve osam godina i dobro i lose,znam iako nemem iskustva sa bas toliko dugim vezama ali se jako brzo vezem za nekog jer neznam drugacije,jednostavno takva sam…i onda kada mi se nesto lose dogodi zaista patim jer kada volim dajem sve od sebe.A predpostavljam kako je tek njoj ali jbg sta je tu je kao sto rekoh zivot ide dalje i ne trebamo dozvoliti da nas takve NEBITNE osobe slome,vec da iz toga izadjemo sa nekom poukom…jer zivot je jedan i brzo prolazi zato ga treba iskoristiti na najbolji moguci nacin…pozz
sta ces zivot ide dalje:( kruto ali istinito
Uf najezih se sad…znam jednu identicnu pricu….necu na ovo nikakav komantar da pisem…jer je meni veoma bliska osoba isto prosla …znam kako joj je…gledam je a reci prave ne mogu da nadjem…a isto tako lepa, visoko obrazovana, ma divna devojka i bila mu je najbolja koju je mogao imati ali eto on sad seta svoju zenicu i ceka bebu, a ona skuplja svoje snove i nade za slucaj da joj jednom zatrebaju….
Ja sam imala slicnu situaciju… Izlazila sam sa momkom 4 god. Sve je bilo super, mislila sam da cemo zauvijek biti zajedno…. Jednog dana sam saznala da on uporedo izlazi sa jos jednom curom, koju je kasnije ozenio…. Vjerovala sam da sam ga voljela toliko da nikad vise necu nikoga tako voljeti, da je to najvise sto ja mogu. Od tada je proslo 3 god, on ima sina sa tom curom…..srecemo se, ali kao da se nikada nismo znali. Patila sam, bilo mi je tesko, ali vjerujte mi ne lazu kada kazu da vrijeme lijeci sve. Tog covjeka kao da nikad nisam ni poznavala, nista me vise ne veze za njega….ni uspomene….jednostavno sam sve izbrisala iz pamcenja. Vazna je volja, i hrabrost da se nastavi dalje, i potrebno je da dopustiti drugom muskarcu da pridje, da udje u nas zivot…….i sve se zaboravlja….jer je takav zivot….jedni odlaze, drugi dolaze….
Strashno.. Stwarno mi je zao zbog dewojke.. Ne mogu da werujem kakwih gadowa ima, da joj se ni ne jawi na ulici.. Ne znam shta da kazem, no comment..
normalno da nije jednostavno i jasam bila u vezi manje od nje(3 god.) svenaizgled ko u bajci a naposljetku se javi tek sto se javi.
sve te prepirke razmjerice i da je samo bilo to pokoji i samar.
mozda bi i danas trpjela sve to da mi moj tata nije otvorio oci
sve u sve i dan danas me boli iako imam sretnu vezu i momka koji bi sve uradio al vrijeme ne bise rane
Tuuznnooo Bgmm…:(
I JAA TAKAV SLUCAJ IMAM..:(
U srednjoj skoli sve moje drugarice su imale dugu vezu, medu njima i ja. Zabavljali smo se 5 godina. Nijedna moja drugarica se nije udala za tadasnjeg momka, veze su bile od 2 do 6 godina. Sve smo udate i imamo decu. jedino sam ja otisla u drugi grad ali zbog posla. Vreme leci sve.
Patetika,patetika i samo patetika!! U konzervativnim sredinama tj . selendrama se pre 100 god mislilo da covek jednom voli.
Cim pronadjete nekog drugog i cim vam opet proradi hemija taj bivsi jadnicak ode u zaborav.
Tako da nemojte pothranjivati jedna drugoj taj glupi osecaj bezizlaznosti. Naravno da uvek postoji zaborav i sutra. Daleko bilo da covek sve pamti, tada bi bili frustrirajuci idijoti.
Da bi bilo sta postigli u zivotu morate da se trudite. U pocetki je JAKO TESKO, pa potom malo lakse a kasnije ti dodje opusteno. Tako je i proces zaborava vremenski ogranicen.Sto znaci da traje neko vreme ALI JE MOGUC tj. SIGURAN.
Zato glavu gore.
JAKO MI JE ZAO, I MOJA JE PRICA DOSTA SLICNA
Leave a reply