Dok razmisljam o danu juce, sticem neverovatno lepo osecanje… Shvatam koliko i sta vredi u zivootu i koliko sitnice zivot znace, i pokrecu svet…ma celu kuglu zemaljsku…
Shvatam koliko je lepo biti covek - zena, i koliko je veoma malo potrebno za ono stanje bezbriznosti. Sve ono sto je potrebno da bi se stekao takav lep utisak, mislim na ovaj sto ga ja trenutno posedujem, jeste malo osmeha, nade, vere, i ljubavi … Znati da volis, kao i saznanje da si voljen je ono sto daje neku unutrasnju snagu za opstanak i prezivljavanje u teskim trenucima. Bez straha da iskazes svoju ljubav, bez straha da je uzmes kada ti je na dohvat ruke…Otkrice postojanosti onog iza tebe i onog ispred tebe sa nekom trunkom slatkog straha i pitanja “da li?” i uz dosta vere da to pitanje potvrdi u licnu korist.
Zelja toliko jaka, da se istog trenutka pretvori u stvarnost… E zato je lepo biti optimista, zato je lepo gledati zivot kroz ruzicaste naocare, zato je lepo verovati u sebe i svoju unutrasnju snagu i moc, zato je lepo biti covek….