zaljubljena i volim ludo, ali bukvalno preko granica ludila, njega to gusi…ljubomorna na svaki njegov pogled upucen drugoj,makar i iz postovanja,ljubomorna sto vreme provodi sa prijateljima a moze sa mnom, bar ono malo vremena sto ima..to je bolest, znam,i pokusala sam da se borim protiv te bolesti, ali ne mogu…a vise i nemam snage, a on me ne shvata…ne ume ni da mi pomogne…al ga volim…stalno ga napadam,cak i kad nema razloga, uzmem mu telefon da proverim sve, svadjam se, svadjam…. umorna sam od same sebe a kamoli on da ne bude umoran od mene..i razumem ga donekle, al ne shvata on da ja to radim jer ga nenormalno volim, i nikad necu prestati, voli i on mene, ali jedva izlazi na kraj sa mnom…ostavlja me svaki peti dan, kad moje ludilo prevrsi meru,a onda posle pola sata mi se vraca, a ja iznova i iznova obecavam da necu vise….juce sam po prvi put na njegovo :ostavi me na miru, ja rekla da hocu, i otisla…a onda mu poslala sms kako je ovo zadnja poruka sto mu pisem, da ga necu vise smarati,da znam da ce mu biti bolje bez mene…i za nepunih 10 minuta mi se pomirili…ovog puta nisam obecavala,pokusacu da ne pricam, nego da radim na tome…pa kako bude…verujte ni ja samu sebe vise ne mogu da trpim…al nema mi pomoci izgleda, slabija sam nego ikad da se oduprem svojoj bolesnoj ljubomori…..:(((