3 komentara na "Besna sam!"

1. vera jun 10th, 2009 u 23:27 1

   Cijeli život sanjam gornju mahalu.U ulici koja nije duža od 500m smestilo se raznovrsno društvo.Advokti,ngometaši,trgovci ,mala javna kuća gdje su svoje djevičanstvo gubili pubertetlije.Kod Ajše su odlazili kada je bilo upaljeno crveno svijetlo ,a ona ih je dočekivala onako malešna napudrana ,namazane jagodice sa ružem.U gornjoj mahali ostalo je moje djetinstvo i moja prva ljubav.Jedno ljeto došao je Zoran iz Beograda.Danas nakon četrdeset godind ja sm daleko od gornje mahale,Zorana više nikada nisam vidjela i danas ga sanjam i živim za te dane

2. vera jun 14th, 2009 u 16:38 2

   Donese me sudbina u veliki grad,jeli sudbina ili sam prerasla svoju malu mahalu.Sjetim se Ive Andrića kad je napisao pismo prijatelju:”Godine koje sam proveo u ovom gradu su najtužnije u mom životu,siv i hladan i bez duše”A ja sve ove godine pokušavam ukopati svoj nježni korijen što dublje u zemlju ,ali ne ide.Kao biljku koju iskopaju iz korijena pa je presele nastavi život ali nikad ne postane raskošno drvo.Vraćam se opet mojoj mahali.Svako u životu ima svoju ulicu djetinstva,priče za romane.Moja ulica bila je žila kucavica grada.Kad je bio pazarni dan slijevalo se mnoštvo ljudi sa sela.Taj dan mirisi su se miješali od ugrijanih suknenih gaća konjske balege,sira, raznog voća i luča.Gledam kako Tale češlja kosu i koliko puta zamahne to je znak Leli broj sati za ljubavni sastanak.Ništa neobično no oboje imahu porodice.Jednog dana našli su ih u autu gole i mrtve.Kada se utopio jedinac sin Novu i Cani cijela je gornja mahala oplakala njihovu sudbinu,a svi smo dobili zabranu da se kupamo u rijeku,u tom trnutku svi su vidjeli svoju djecu u valovima modre i brze rijeke.Dođe li nevrijeme uvijek se oblaci zahuktaju od Cerova i brzo dolete do đžamije kraj moje kuće pa mi se čini da se vrte oko minareta.Danas kada duva jugo kao i tada raširim ruke pa poželim da poletim,tamo na jug.Ulica po rubovima uvijek je imala fine prašine pa kad bi hodali bosi ono nam prašina sve pršti između prstiju.o kako se gazilo ,tabani su nam bili kao đonovi jer do početka škole cipele su se čuvale u ormaru.E nije sve to o gornjoj mahali.

3. vera jun 16th, 2009 u 02:52 3

   Moja mala prijateljica Vanja ,inforbirovsko siroče uvijek mi je pokazivala sliku oca.Pričalo se kada su ga ubili, da su još ko zna koliko njih poubijali kao zečeve po šumama. Sa prekrasnim zelenim očima, govorila mi je:”Meni kaže moj komšija Lale da ja ličim na Marinu Vladi neku glumicu iz Amerike,Nano ti znaš da ja ličim na moga tatu”Ja sam imala oca ali danas kada razmišljam o njemu shvatim da ga nikada nisam upoznala.Na kojoj je on strani bio.
   Mahala je vrvila od djece,njemačke siročadi,tragične ljubavi talijanskog vojnika i lijepe Zare rođene su djevojčice a, svi zajedno smo bili velika sirotinja.Na zgradi pokraj đžamije bio je postavljen veliki zvučnik i kad je bio neki praznik cijela mahala bi odjekivala od borbenih pjesama i koračnica.
   U jesen pred sam početak škole dvorišta su mirisala po kuhanom pekmezu,pečenim paprikama a, sa sela su donosili orahe nanizane na konac pa bi onako stavili oko vrata kao ogrlicu.
   O kad je naša ulica dobila asfalt,hodali smo kao po tepihu.
   Više nevjeste sa sela nisu prezuvale opanke i oblačile cipele da bi do centra stigle čistih cipela.