pa,odlucila sam da vam pisem ovde cure,zato sto moji poznanici bas i ne razumeju situaciju u kojoj se nalazim…ili ih bas i ne zanima da saznaju…pa,ovako…ja i on smo iz istog grada,pola sata busom jedno od drugog i samo trenutak volje…ali…poceli smo da se dopisujemo preko neta…i to traje i traje…vec godinu dana!Bili smo zaista podrska jedno drugom kad god je to trebalo…recima je sve moje dileme resavao…on je imao malo teze detinjstvo pa je verovatno to ostavilo neke posledice na njega jer je nekako mracan a ipak tako otvoren prema meni…koliko to moze biti preko neta,a da ne posumnjas da te laze…ne veruje u ljubav,kaze da je zaljubljen u mene,a gledamo se samo preko slika,znaci nikada uzivo…ja sam…kao da sam ocarana njime,jer je on sve sto ja zelim…i ja ga cekam….i cekam….jer verujem da je on moja srodna dusa…a sada upoznavanje…pa,padali su neki dogovori ali od toga nekako nista nije bilo…mislim da se on malo plasi mene i onoga sto ja predstavljam za njega,a to je sve ono dobro sto on ne vidi kod sebe…a mozda se i ja plasim jer ne verujem da srodna dusa postoji…a pocela sam da verujem…za to smo krivi i on i ja,oboje uvek smislimo neke izgovore kako se ne bi videli…a ja ga ipak cekam,a ubija me to cekanje…odaljila sam se od svih,ne vidjam se sa drugim momcima jer se plasim da njega ne izgubim…. :( i non-stop se vrtimo u krug,a ja i dalje nemam snage da ostavim njega iza sebe…

izvinite,malo sam oduzila,ali sada mi je lakse…samo mi je trebalo da neko ovo procita….