Enemy

Ovu priču ću započeti čuvenim stihovima Petra Petrovića Njegoša:

”Ćud je zenska smiješna rabota !Ne zna žena ko je kakve vjere;stotinu ce promijenit vjerah da ucini sto joj srce žudi.”

Kada sam prvi put čitala ove stihove,bila sam strašno ogorčena na Njegoša…Uvijek sam bila velika feministkinja i protivila sam se svakoj lošoj konstataciji o ženama.Smatrala sam da su žene mnogo pametnije i lojalnije od muškaraca…Ali mnoge stvari su me ubijedile u suprotno….Mnogo sam razočarana što su se neki moji stavovi promijenili zahvaljujući osobama koje su bliske meni…Ali drago mi je što se to desilo,jer konačno treba da shvatim da ne treba slijepo da vjerujem u ljude.”Dobro se dobrim vraća”-neko je to rekao jednom davno…E,pa on sigurno nije imao nikakvog iskustva..Sve što sam bolja prema ljudima,oni su gori prema meni.Uvijek sam poštovala drugarice i bila sam u stanju da sve uradim za njih.Do prije 10-ak dana,pojam PRIJATELJ za mene je  bio uzvišen.Sve moje prijatelje stavila sam ispred svojih želja i potreba.Sve sam zanemarila,ali me za to nije bilo briga.Mislila sam da sve dok imam prave prijatelje,sve će biti savršeno.I naravno desilo se ono za šta sam mislila da se meni nikad neće desiti.Osoba za koju sam bila spremna i život da dam,a to je moja najbolja drugarica me je mnogo razočarala.Moj dečko i ja smo raskinuli,mada to i nije bila neka ozbiljna veze.I kada mi je bilo najteže,ona mi je umjesto riječi utjehe,uputila jedno pitanje koje me ostavilo bez riječi.Priznala mi je da je zaljubljena u njega i pitala me da li može da bude s njim.Ja sam 15 minuta ćutala i nisam željela da prihvatim činjenicu da sam to upravo čula.Za to vrijeme željela sam da sebe ubijedim da je sve to samo san…Ali,nažalost ne,to nije bio san,to je bila surova stvarnost.Kakve su to drugarice koje su u stanju to da urade.Pa ubiće me moja dobrota…Svaka osoba koja sebi želi dobro,bi na to odgovorila odrično,ali ne i ja.Ja sam joj rekla da može,ali me je moj odgovor mnogo bolio i kajala sam se zbog toga…On je želio da me povrijedi i pao je na njene flertove.Ali je ipak ta njihova ‘veza’,bila kratkotrajna.Zbog nekoliko poljubaca,ona je pala nisko u mojim očima.Uopšte ne krivim njega,jer ipak je on muškarac.Ali ona je ovim postupkom izgubila bitnu osobu u svom životu-najbolju prijateljicu.Nikad neću moći više da joj vjerujem,a ni da budem za nju svaki put kada joj je teško.Ne mogu da shvatim kako neke osobe nemaju savijest i srce…I kako posle svega toga ona-’moja najbolja drugarica’ može da me pogleda u oči…