Kao i vecina nas, imam profil na FB. Pre sam kacila sve i svasta, menjala statuse, uredjivala profil, trudila se sto vise slika da stavim.. Danas.. imam dve slike, samo na profilu, news feed obicno blokiram, aplikacije ni ne koristim, sem jedne prilicno zanimljive igrice FARKLE.. Imala sam skoro 200 “prijatelja”. Sada ih imam oko 100 i planiram jos mnogo njih da “remove”.. Ko jos ima 200 prijatelja, suludo.

Elem, medju tim silnim Friends, nadje se pokoji bivsi, sadasnji, buduci.. Potencijalan, nedostizan, nezanimljiv. Nadje se bogami svasta! I onda klasika, krene neki chat, dopisivanje, ovo, ono i puf! Ili korpa ili direktna ponuda za intimno druzenje. Mozda sam ja staromodna devojka, ali u danasnje vreme, sex se ugovora on line.. Da drage moje, mozete opusteno ugovoriti kafu, veceru, bioskop, sex, obavezati se na kojekakve perverzije, napaliti sagovornika, oduvati nekog smaraca i slicno.

Koliko smo zavisni od tehnologije? Koliko cinjenica da taj neko ne moze da nas vidi i da mozemo opusteno da caskamo utice na samopouzdanje? Pomeramo li granice pristojnosti, postajemo li hrabre ili jednostavno kukavicki i dalje sedimo sa druge strane monitora nadajuci se necemu..

Proteklih dana sedim pored telefona nadajuci se da ce ON poslati poruku.. ni zbog kafe, ni zbog seksa.. nego onako, zbog mene..